subota, 30. svibnja 2015.

Nešto osobnije!!!!

subota, 30. svibnja 2015.
Ne sjećam se kada je to službeno proglašen dan kada se slobodno može zabadati nos u tuđe živote i njuškati kao zadnji jadnik. Ako vi znate za taj dan,javite mi čisto da ne živim u neznanju.





Iskrena ću biti da me čista ljutnja natjerala na ovaj post. Kada već ne mogu svakome reći u lice što ga ide,onda ovako kukavički vama se jadam. Eto neki ispušni ventil moram imati. Nikada nisam znala reagirati na nepravdu ili tako sitne stvari koje bi mi zasmetale. Kod mene vrijedi ona bolje je šutiti i ne izazivati svađe ili ne slaganja. I mogu vam reći da je to sranj.... (da budem pristojna). Jednom kada pokažete da vas ljudi mogu tlačiti,ode voz teško da će te steći reputaciju "zeznute" osobe koja ne da na sebe.
Jednom u sto godina,kada se poklope sve sile prirode i konačno odlučite reći svoje mišljenje i usudite se reći " možda to nije tako,ja se ne bi složila", automatski vas proglase luđakom. Jer normalno tko vas je što pitao i otkuda vama pravo izraziti svoje mišljenje.
Najgore od svega što me takve situacije toliko izbace iz takta,da osjetim nervozu koja mi zlobno putuje tijelom i onda se odmara u prsima....dok ne počnem sipati iz usta sve što mislim i ne mislim. A gadno je to kada imate takvu osobnost,vjerujte mi. Nikada si nisam mogla pomoći,šutim mjesecima,čak i godinama,ali kada mi se upali ta nesretna crvena lampica u glavi onda nastaje čisti pakao. To što ja znam izreći je priznajem sramotno. Mislim nije u psovkama stvar,kada  mi pukne film nabrajam sve i svašta....ma užasna sam sjetim se onoga što je bilo prije deset godina. Dobra je stvar je što mi pukne film rijetko,ono baš da poludim.

Razvila sam tehniku,koja definitivno nije dobra za duševno zdravlje ali pristojnija je. Maknem se od ljudi i stvari koje me živciraju,jednostavno ušutim i ako je moguće izoliram se od takvih situacija. Što je opet loše,jer onda cijeli dan sama sebi u glavi brojim i vrtim što i kako sam mogla reći.
Obožavam ljude koji su brzi na jeziku,nemojte me krivo razumjeti. Mislim na one ljude koji se na brzinu snađu u glupim situacijama,i spuste na pristojan način,ali vam daju do je znanja da su skužili tuđe podbadanje i vi ste također skužili da ste podboli jer vam je ta osoba spustila na tako fin način.
Žao mi je što nema tu osobinu,ja se sjetim što sam mogla reći nakon deset dana eto koliko sam jadna.
Možeš me lagati,vrijeđati ali NEMOJ, MOLIM TE NEMOJ me podjebavati (oprostite na izrazu). To mi je najodvratnija osobina užas prezirem takve kukavice koje nemaju hrabrosti reći u lice pa se služe podlim jezikom kako bi vam nešto rekli. Mozak mi automatski reagira na takve ljude i mogu biti pristojna prema nijma,i toliko sam dobra u tome da ti ljudi misle da su mi dragi. Dok ustvari nemam nikakvo mišljenje u njima,vjerovatno dvolično od mene reći ćete.
Nikada nisam bila hrabra reći ljudima što ih ide,ali ni ne pričam nikome u šiframa. Jednostavno šutim,moj problem što se ne znam izboriti za sebe. Drugi problem je što su me roditelji odgojili da bude turbo pristojna,totalna deformacija ali što je tu je.
Sve što imam ili nemam sama sam postigla,nitko mi nije pomogao. Kroz najteže situacije u životu sama sam prolazila, govoreći si strpi se i to će proći,i prošlo je. Nikada nisam bila ogorčena na druge,dan danas živim kako mogu. Pomirila sam se sa nekim stvarima,situacija je takva kakva je i sami vidite nema više neke sigurnosti živimo dan za dan.
Neću više blebetati ali nikada se nisam znala nositi sa tim sitnim bockanjima. Ne znam čemu to,pogotovo od ljudi koji me slabo poznaju i vidjeli su me 5 puta u životu ali eto poznaju me bolje od ikoga pa valjda znaju ono što ja ne znam.

Slobodno napišite što mislite,bilo što ne smeta :D






Broj komentara: 15:

  1. Joj, baš te pogodilo, vidi se iz svakog slova.. Žao mi je baš što si se tako osjećala, i razumijem skroz tvoju ljutnju. Na žalost nismo svi isti, kako po principima nošenja s okolinom i takvim situacijama, tako i po principima odnosa s drugim ljudima, i onda su kojekakvi sukobi neizbježna pojava.

    Puno ljudi u glavi kao da uopće nema kliker za druge ljude - u smislu nekog suosjećanja i one poznate "prvo ispeci pa onda reci" nego samo laprdaju i ponašaju se kako im padne na pamet, bez da uopće pomisle kako bi se netko mogao osjećati zbog njihovih riječi ili postupaka. Meni je dugo trebalo da se pomirim s tim i prihvatim to kao normalnu pojavu, baš zato što ja nisam takva i onda u neku ruku i od drugih očekujem da ne budu takvi prema meni, a to i nije baš uvijek slučaj. Ali eto, s vremenom svatko nekako otupi na te neke stvari i valjda se navikne, što ne znači da one manje zabole. A najčešće upravo takve bezobzirne osobe znaju biti posebno osjetljive kad su one u pitanju, koji paradoks!

    Glede tvojih reakcija i načina na koji se nosiš s tim, to mogu razumjeti jer sam i sama slična, i dugo vremena sam izbjegavala sukobe i isto kao i ti gutala takve stvari i nosila ih u sebi i pokušavala riješiti sama sa sobom. No, s vremenom sam shvatila da mi u životu ne trebaju ljudi koji će me povrijediti samo zato što se nisu sjetili uključiti mozak ili jer misle da iz nekog razloga mogu i jer im se hoće.. a isto tako, shvatila sam da se nitko drugi neće zauzeti za mene ako se ne zauzmem sama. I otkad to prakticiram, puno mi je lakše u životu. Istina, ostala sam bez nekih ljudi, ali ako bih ih zadržala samo pod cijenu toga da ja trpim i puštam da me maltretiraju, što će mi onda? I za to mi je trebalo dosta vremena - naučiti pustiti ljude iz svog života, i prestati se truditi oko onih koji to ne zaslužuju, i uzaludnih odnosa, ali isto tako - jednom kad sam to prihvatila, sve je bilo lakše.

    (frajer mi nije dao da postam cijeli komentar, pa imam još pola što ću postati ispod ovoga :D )

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. A ako po nekom pitanju skroz suosjećam s tobom, to je onda ono da "kasno palim" - sve prođe, ja odem doma i onda se sjetim što sam htjela i trebala reći.. XD Nisam toliko eksplozivna, ali ne znam se svađati i vrlo brzo me obuzmu emocije, i uglavnom mi odmah dođu suze i samo bih isti čas pobjegla od svega, a ne se postavljala i zauzimala za sebe. Kako god bilo, čak i kad se to dogodi, ja naknadno izbacim sve iz sebe, kad budem hladne glave i kad si posložim stvari - pismenim putem. A ako ni tada ne ide, jebiga, barem sam probala, ne mogu sve sama, ako druga strana to ne želi, ajde bok.

      Na nepravde sam posebno osjetljiva, mislim da nema osobe koja nije. Posebno je frustrirajuć taj neki osjećaj nemoći, i taj jad - kad se nalaziš u toj situaciji i toliko te boli, a ne možeš ništa napraviti.. Baš sam nedavno imala jedno užasno iskustvo, i još se oporavljam od toga.. baš sam doživjela groznu nepravdu, ni kriva ni dužna.. jedna osobica si je odlučila uzeti za pravo ponižavati me jer je mislila da može (to su one osobe koje misle da su bogom dane ili šta..). Ja sam iz poštovanja odlučila ne reagirati, nego sam se povukla, i onda kad sam bila daleko, osjećala sam dužnost da civilizirano objasnim svoje postupke i osjećaje, međutim, to je jako loše dočekano s druge strane, i tek onda kao da sam otvorila Pandorinu kutiju. Na kraju je druga strana odbila bilo kakvu suradnju i stvari su ostale takve kakve jesu, ja posrana, a druga strana strašno uvrijeđena i s nosom u oblacima. Prošlo je neko vrijeme od svega toga, ali moja ljutnja puno presporo jenjava, cijela situacija mi je baš uzrokovala ogroman stres i teško sam se nosila s tim. Kako god bilo, zadovoljna sam što ipak na kraju nisam dala na sebe i pokušala sam izgladiti situaciju za koju ionako nisam bila kriva, i pružila sam ruku, i onda kad nije uspjelo, jebiga, nema se tu šta više, nisam ni ja neki ludi mazohist.

      Tako da, mogu zamisliti kako se osjećaš i zašto te to boli, ali ne daj se. Dobro je što barem imaš ovakav način da to sve izbaciš iz sebe, jer nikako nije dobro gutati takve stvari, nastane samo još veća šteta. A s vremenom ćeš doći do te neke točke kad će ti postati jasno što želiš od sebe same, i od drugih ljudi, već ćeš naći neki svoj sistem. Nemoj se bojati napraviti rezove - i skidanje flastera najmanje boli kad se napravi u jednom potezu, tako je i s ljudima i nefunkcionalnim odnosima.

      Treba nam samo da shvatimo da smo si ponekad dovoljni i da ćemo biti sretniji sami, nego da zapnemo u nezdravoj okolini ili odnosu. Badava nam tisuću osoba u životu, ako one ne uzvraćaju ono što im dajemo. A netko vrijedan našeg truda i pažnje će već naići putem. Ako nisi osoba koja po prirodi sebi sebe stavlja na prvo mjesto, uzmi u obzir takav princip, jer je to ponekad zdrava opcija. :)

      I ne daj se, ako ništa, neka te tješi da je tu karma, i da će se njima sve to jednom vratiti, ništa ne prođe nenaplaćeno. :)

      Drži se, i samo idi naprijed! :*

      Izbriši
    2. Hvala ti na trudu i ovakvom odgovoru :D. Bila sam i ja u sličnoj situaciji,i premda se činilo da sam možda bezobrazna i ne znam ni ja što,bolje je pustiti takvu osobu iz života,da je valjala svakako bi se zadržala. Trudim se obaviti svoje obaveze i poštovati druge koliko mogu,jebi ga ponekad se i meni dogodi neki propust nisam bog. Ali kada mi neka osoba koja ima smeća pred svojim vratima nađe popovati i spuštati se na vrtićku razinu eeee poludim. najgora mi je ta sekirancija što mi dan ode kvragu i ta težina me prati cijeli dan.

      Izbriši
  2. Ja sam u mladosti bila takva, povuci se i šuti da se druge osobe ne bi uvrijedile. Rezultat-oboljela štitnjača! Onda sam se promijenila (naravno, ne ide to preko noći!)
    Oduvijek sam bila britka na jeziku (ili kako moji doma kažu-imam dugačak jezik!), ali ga nisam znala koristiti. Sada taj moj dugačak jezik konačno ima svoju ulogu. Odmah osobi kažem sve što mislim u lice, naravno "u rukavicama" i li kroz zafrkanciju, tako da ne ispadne ružno, a ta osoba shvati sve što sam mislila reći. Postala sam poznata po tome, mnoge osobe se ne usude više sa mnom razgovarati kao nekada, nešto u stilu "ma, pusti, znaš nju". A meni je jako lijepo ovako! Postala sam i sarkastična, samo kad moram....
    Moraš očvrsnuti draga, ništa nemoj držati u sebi! Nitko nije vrijedan tvog zdravlja i tvojih živaca. Sve se može reći na kulturan način, da ne ispadneš divljakuša, a da kažeš svoje mišljenje.
    Ja sam svojoj kćeri davno rekla "samo budala nema svoj stav i svoje mišljenje". Bome, mala se drži toga i dobro joj ide, hahaha

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Svjesna sam da mi to utječe na zdravlje jer točno osjetim nervozu u prsima i stomaku. Koliko god sama sebi kažem ne uzimaj sve osobno i prestani se nervirati toliko opet skačem na takve bedastoće. Čini mi se da ponekad moja riječ nema nikakvu težinu,jer i kada kažem nešto opet kao da ništa nisam rekla. Hvala ti na komentaru.

      Izbriši
  3. Ajmeee, kao da opisuješ mene, ali u slovo sam takva. Šutim, šutim, al onda puknem pa to ispadne strava haha Meni nakon par sati ili sljedeći dan padne na pamet što samo mogla reći i potpuno te kužim kad kažeš da prešutiš pa onda cijeli dan vrtiš u glavi taj film. Takve osobe nešto blebnu i zaborave na to, ja prešutim pa sljedeća dva dana razmišljam o tome. Definitvno loša osobina za duševno zdravlje.
    Dogodi mi se da šutim, šutim i onda jednostavno eksplodiram, a budući da znam biti i glasnija kad raspravljam, onda me kao bljedo gledaju šta se derem, ko da sam neki luđak. I ja zavidim osobama koje se na elegantan način izvuku iz takve situacije i spuste bez podizanja glasa.
    Nije da nemam mišljenje o određenim stvarima, jednostavno mi se ne da svađati s budalama. I najčešće to budu neke zadrte, nepismene, neobrazovane budale koje misle da su najpametnije na svijetu i drže se svog mišljenja, umjesto da malo pogledaju oko sebe i shvate da nisu sami. No, šta ćeš, svakakvih nas ima. Iako se ne družm s takvim ljudima, uvijek naiđeš na nekoga i ne možeš ga izbjeći.
    Čovjek postaje pametniji kako stari, sad sam drukčija nego prije 5 god pa se nadam da će se s godinama i to promijeniti.
    Neki pametan savjet ti ne mogu dati, budući da se ni sama ne znam nositi s time, ali cure su sve gore lijepo rekle. Samo to treba početi prakticirati, a to je malo teže. Ako nađeš dobar način da se nosiš s time, samo javi :)
    Drš se i ne živciraj se, ima nas još takvih, ako te tješi :*

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala ti na odgovoru. Treba znati odgovoriti i ponekad se izjasniti jer te ljudi počnu uzimati zdravo za gotovo i uvijek se nađu pametovati nešto. Prije pet godina,svaka svađa bi završavala suzama sada barem to više ne radim pa ajde neka utjeha. Ponekad kada mi zbilja pukne živac znam odgovoriti,samo ne baš elegantno kako bi željela. ne znam zašto tako sve moram analizirati,umjesto da mahnem rukom i otpilim takve osobe. :D

      Izbriši
  4. post je kao da opisujem sebe. ali rekla sam si da vise neću sutit i stedit nikoga već da cu svakom reć sto ga ide. eto, ostala sam bez posla, iako imam mogućnost povratka ali kad se sjetim te sredine muka mi je. al daj mi tu hrabrost da to drugom kazem u facu. eto to je

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nadam se da ćeš pronaći novi posao ili barem da će se poboljšati situacija na ovome na koji se možeš vratiti. Treba definitivno reći što misliš,na lijepi način pa kome krivo a kome pravo.

      Izbriši
  5. Neka si ti to izbacila iz sebe i nadam se da ti je sad lakše :D Osoba sam čvrstih stavova i mišljenja, uvijek znam što hoću i nemam problema reći kad me nešto smeta ili mi nije pravo. Da me krivo ne shvatiš, nisam svadljiva osoba, mrzim sukobe i izbjegavam ih, ali nisam ni osoba koja će prešutiti. Mislim da se sve može reći na lijepi način i bez sukoba. Ali bez obzira što ne odšutim, često znam vrtiti situaciju kod kuće i misliti možda sam trebala reći to umjesto to i tako...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Blago tebi,ja u takvim situacijama kao da ostanem bez dara govora. Tek prekasno isplaniram što sam trebala reći. Ma previše se kopam i reagiram na gluposti,što me najviše smeta ali valjda ću naučiti ne obazirati se na sve.

      Izbriši
  6. alaaaaa, e napisala sam komentar dugačak kao tvoj post a kako mi ja laptop na krilu, slučajno pomaknula nogu i punjač se iskopčao (baterija nije u laptopu) i sad se sve zbrisalo :////// blagi srčani xD kvragu, ugl, pisajući taj propali komentar malo sam si olakšala dušu, i sve što ću ti reći je da se nadam da će ti biti malo lakše znajući da ima još jedna osoba koju isti problemi muče i koja jebeno ima živčane slomove svakodnevno :) zanima me da li si slučajno vaga po horoskopu? nije bitno, ali eto...poistovjećujem se sa svime što si napisala..ja sam se nedavno našla u situaciji da sam si kupila tablete za smirenje,pa se zapitala koji k radim..malo sam premlada za to..ali jednostavno si nekad ne mogu pomoći i ne mogu ignorirati neslavne događaje i retardirane ljude koji gledaju na svačiji život osim na svoj..milijun puta se zateknem ga analiziram događaje i razmišljam o tome kako sam trebala postupiti, ali kao što si rekla, i ja sam jebena kukavica..ne želim nekome činiti nažao, i u tome ispaštam jer to ponajprije radim sama sebi zato što ignoriram situacije i što ne želim konflikte..i onda puknem ko kokica..za razliku od tebe ja puknem ko atomska, jebem svima sve redom..itd..lol...uglavnom, suosjećam, i nadam se da ćeš se pokušati na neki način izolirati od sve te negativnosti.. a bome se nadam da ću i ja :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. hahah često mi se dogodi to sa laptopom,jer mi je baterija slaba tako da čim ode kabel ode sve :D ne volim konflikte jer se malo ljudi zna kvalitetno posvađati ili raspravljati,većina bubetaju gluposti i vole zvuk svog glasa što mene ubija u pojam pa čemu raspravljati s takvim ljudima. Ma daj mlada si za tablete,kod mene ti se to odrazi na san. Od nervoze ne mogu po dva dana zaspati tako da sam kao ti probala tablete ali biljne....svejedno premlada sam za to tako da treba definitivno raditi na sebi i ojačati se. na kraju krajeva što ja imam od tih nesretnika koji seru okolo. ali lakše je govoriti nego provesti u djelo.

      Izbriši
  7. Ja sam uvijek brzopleta i kažem što mislim, upravo zbog takvih stvari sam izgubila najbolje prijateljice (5 godina "najbolje"). Jednostavno sve osobne probleme i stvari koje su loše učinile nisu mogle meni reći jer bih ja na to reagirala katastrofalno tj. održala bih im bukvicu kako stvari stoje. Sada sam skroz antisocijalna i nemam volje ni vremena družiti se s ljudima i tražiti "prijatelje". Svi žele istinu, a kada čuju istinu naljute se.. Očito je bolje slušati slatke laži i zadržati prijatelje, pa srati po njima iza leđa. Sorry na izražavanju :D
    Nekada stvarno znam biti osoba koja prešuti, ali bogami ako ćeš me ubijati u pojam više od 3 puta bolje da te nema..
    Danas imam tri prijateljice (valjda to zapravo jesu :D) i dečka, super mi je i ne žalim se uopće :D
    Samo ti reci svima što ih ide. Neki će ostati, a neki otići. Zaboli te ona stvar! :D
    Vjeruj, nikada nećeš ostati sama! :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Što se prijateljstava tiče,iskreno prestala sam se lomiti. Shvatila sam da neke ljude jednostavno ne vrijedi zadržavati jer misle samo na sebe. Mene mnoge osobe uzimaju zdravo za gotovo upravo zbog toga što ne izražavam često svoje mišljenje pa onda kada nešto kažem kao da ni nisam rekla ništa. Ne mogu reći da imam puno prijatelja imam prijateljicu i par osoba s kojima mogu lijepo popit kavu i neobavezno popričati. Dečko je moja najbolja prijateljica koliko kod nekome to čudno zvučalo. Kao i ti nemam potrebe tražiti okolo prijatelje valjda sam se opekla previše puta. ne bojim se ja da ću sama ostati,oduvijek sam bila polu samotnjak :D i to mi paše. Kod mene je problem što malo ljudi zna poslušati što im imaš reći i odlučit poraditi da se poboljšaju odnosi. Mene ubijaju ti jednostrani razgovori gdje ja samo slušam kako neko melje kao papiga a dvije prave nije izgovorio.

      Izbriši

Pepe Le Pew girl © 2014