petak, 6. svibnja 2016.

Više od ljepote

petak, 6. svibnja 2016.

 Nedavno sam pročitala post na ovu temu,napisala ga je Dunja u oblacima. Naslov je svima poznat iz Avonove kampanje. Post sam pročitala sa guštom i vratio me u neka davna vremena i emotivno me dirnuo. Dunja i Avon su me inspirirali na ovaj post. Pokušati ću objasniti što je za mene ljepota i kako sam s godinama tu riječ shvaćala. Uglavnom skakati ću s konja na magarca ali nema veze :D




Oduvijek sam riječ ružna uzimala sa nekim oprezom. Znam da će sigurno netko pomisliti da lažem ali nikada nisam voljela za nekoga reći da je ružan. Kad pogledam nešto je meni lijepo drugome je bezveze. Neke osobe toliko zrače pozitivom da izgled pada u drugi plan, dok su drugi zgodni a kada otvore usta ostanem onako u čudu. I to je ok jer svi smo različiti i svi imamo pravo na svoje mišljenje.

Imala sam neke svoje mušice,znate ulovi vas pubertet i svašta se počne motati po glavi. Iskreno nisam nikada za sebe pomislila ej ružna sam. Da, nisu mi se sviđali neki djelovi moga tijela ili moj nos ali sve je to tada bilo normalno. Kada se osvrnem da današnje cure i što ih sve muči ( tu puno pridonose časopisi koji reklamiraju savršenu ženu,koja ne postoji) ja sam bila normalna hajmo to tako reći.
 
Sve se promjenilo negdje u osmom razredu kada sam zaista postala čudna. Dan, danas ne znam objasniti što se dogodilo. Sebi sam postala manje važna i osjećala sam se manje vrijednom od drugih. Zatvarala sam se u sebe, obuzela me užasna sramežljivost koja je prerasla u lanac vezan za moje noge.

Nisam mogla funkcionirati u društvu jer sam imala film u glavi da se ljudi ne žele družiti sa mnom jer sam dosadna i uvijek šutim kako svi kažu. Odjeću sam svela na vreće koje su služile samo da me sakriju jer tko bi mene želio gledati.
Molila sam mamu da me ne šalje na druženja jer sama pomisao od nepoznatih vršnjaka tjerao mi je strah u kosti,a moj jezik vezao nevidljivom niti,tako da sam i željela nešto reći to nije izlazilo iz mene.
Iskreno ne volim se sjećati tih dana jer sam puno toga propustila, ono što sebi ne mogu oprostiti je što sam propustila biti bezbrižna i djetinjasta.
Propustila sam ono što je ustvari najveća ljepota a to je sitne stvari koje život čine zanimljivim. Samopouzanje je ono najvrijednije u nama, i prava ljepota dolazi kada sami shvatimo koliko smo važni i posebni. Ja sam to saznala malo kasnije ali bitno da jesam :D

Vrijeme i ljudi oko mene su me izlječili i naučila sam voljeti samu sebe i prepoznati da vrijedim i to puno.
Neke stvari koje ste samo gledali u filmovima dogode se baš vama, i znam da mislite kada će se meni tako nešto dogoditi....ali zaista se dogode ja vam kažem.  Uvijek sam mislila tko mene može voljeti...i onda se pojavi osoba koja kaže ja znam da ti znaš govoriti i kada kreneš ne možeš se zaustaviti....možda sada nećeš ali ja imam vremena čekati možda do Božića :D ( tada je bio 7.mjesec hahah)  I takva osoba vam postane muž i usput dobijete mušku najbolju prijateljicu.





Upravo me muž nagovorio da otvorim blog i ohrabrivao me. Iskreno prva pomisao je bila kako ću izdržati komentare meni nepoznatih ljudi i što ako budu negativni. Takvih komentara nije bilo i svi su me toplo dočekali.

I onda se pojavi još jedna zraka sunca koja pokaže na svoj način da radite ipak nešto dobro i da vas ljudi čitaju i cijene....normalno naša Lucija i Avon.


Znam sada će mnogi reći da dobiješ nešto pa ti je super.....više od svega dirnula me poruka i način na koji nas Lucija svaki puta iznendi. Ova porukica je za mene posebna i proplakala sam kada sam je dobila jer je to bio trenutak kada sam shvatila koliko sam postigla i otvorila se putem bloga. Svi su mi dragi i kozmetika je za mene nešto posebno ali nitko me ne razmazi kao Avon :D

I na kraju da se malo osvrnem na Dunju,ukratko mislim da nitko ne unese toliko emocija u svoj blog kao ona. Napisala je da su je zvali čudna biljka, mene su zvali tvrdi orah i čudna biljka :D i eto iako je ne poznajem osjetim da je divna osoba i da mnogo vrijedi. Odmah mi je lakše kada znam da je netko toliko emotivan jer onda nisam jedina jel tako :D
 Ono što Vam je Dunja rekla kažem i ja. Volite sebe, ili naučite nikada nije kasno....svi smo mi divni na svoj način.
Ja jesam ono što jesam i dan danas kažu čudna si ili smješna si.....možda i jesam ali
sve sam to ja. Plačljiva kada me nešto pogodi,magarac kada nešto zamislim,tremaš kada se nađem u novim situacijama ali na kraju sve ispadne ok i sama sebi kažem vidiš da možeš.Na kraju slika koja me opisuje kakva sam bila nekada i kakva više nikada ne želim biti.

Ljepota je puno više od izgleda....ljepotu nosimo u srcu i duši.









Pepe Le Pew girl © 2014