utorak, 19. svibnja 2015.

I´ll be back

utorak, 19. svibnja 2015.




Napokon se sve posložilo,mogu mirno sjesti za lapić i pisati. Puno toga se dogodilo,tako da ću vjerovatno skakati sa konja na magarca,nemojte se začuditi.

Preselila sam se i to je glavni razlog ne pisanja bloga. Trebalo je vremena da sve dođe na svoje.
Nije bilo lako ali sada kada gledam vrijedilo je svih suza, živciranja i potezanja za rukav. Naš put trajao je oko dvije godine,nismo se dali,ni odustajali (bilo je i tih trenutaka) i napokon možemo reći kući smo :D
Neću vas zamarati stambenim pitanjem,podijeliti ću samo neke sitnice koje vam možda ubuduće budu od koristi.
Kod ovakvih stvari morate biti strpljivi i kako se kod mene pokazalo lukavi. Što ja nažalost nisam.
Nemojte odmah staviti sve karte na stol jer će vas napasti poput vukova. Ne treba se žuriti i dozvolit da postanete primjer nečije gluposti. Također čim ste mlađi automatski ste "glupi" i pred postavlja se da ne znate svoja prava,što normalno nije istina.
Da skratim iz pojedinih negativnih primjera naučili smo lekciju,što na kraju nije loše.
Ostalo samo krene od sebe i lakše je nego što sam mislila da će biti. Super je što su mi roditelji blizu pa nisam osjetila odvajanje u smislu da ih ne vidim po nekoliko dana. Svega 5 minuta mi treba da svratim na kavicu,na što moj tata zna reći " ja sam mislio da si ti odselila".
Mogu samo reći da je zajedničko život sa osobom koju volite divan ukoliko se potrudite da takav bude. Dogovorom i međusobnim uvažavanjem lakše se organizirati oko obaveza i svi zadovoljni.
Nedavno sam navršila 29 godina i prijateljica mi je rekla "što se ne veseliš". Nije da sam tužna ali nisu mi rođendani tako napeti kao prije. Normalno da se veselim darovima i čestitkama,ali sada su mi druge stvari važnije. Valjda to dođe sa godinama. Sada sam zadovoljna što su moji ok i što smo svi zdravi i na okupu. Sve ono što me opterećivalo i što sam mislila da je važno ustvari nije. Dobro je da s godinama postajem sigurnija u sebe i manje opterećena okolinom što mi je super. Sljedeće godina stiže trideseta,vidjeti ćemo što će ona donijeti.
Što se make upa tiče,sveo se na minimum nikada nisam manje kupovala. Što zbog nedostatka vremena što zbog ostalih troškova. Ali pratila sam novitete i postove blogerica,puno toga moram nadoknaditi.
Također izgled bloga se mijenja ovih dana i to me veseli,nadam se da će vam se svidjeti.
Eto toliko od mene za sad.
Pozzzić :*

Broj komentara: 12:

  1. Nekako mi se čini da rođendani nisu više to što si stariji, ili griješim? Mene trideseta čeka za 3 godine :P Samo ti nama piši ;)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Uhhhh imas ti vremena do 30 :D ....ma nema vise onog djeteta u tebi koje jedva čeka ročkas :D.....zbilja su tada druge stvari na pameti,što je i logično nekako ;)

      Izbriši
  2. Kao prvo sretan ti rođendan :D kao drugo dobro došla natrag pisanju svoga blogića,jedva sam čekala novi post :).
    Ni meni rođendani nisu više kao što su nekad bili,to stvarno dođe s godinama,ja ću evo ove godine napunit 25 :).

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala na čestitci :* Mislim ja da nakon dvadesetih počinje ta famozna zrelost,gdje si prisilijen razmišljati o svemu pa i rođendani padnu u drugi plan :D

      Izbriši
  3. Neka si se ti vratila :) a izgled bloga je ooodličan :*

    OdgovoriIzbriši
  4. bas sam sam se nedavno pitala di si ti :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Eto me napokon sam tu :D ....nadam se da se neće ponoviti ovolika pauza ponovno.

      Izbriši
  5. Jeee! Bitno je da si se vratila :D I ja sam se preselila 5 minuta od svojih i to je idealno, blizu, a opet ne možeš u papučama :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Začudila sam samu sebe,uvijek sam mislila da će mi biti super i da mi neće nedostajati moji. Tek sada vidim koliko je super što mogu prošetati do njih kada želim. Čekaju mene moje papuče u mojoj staroj sobici hahahahah :D

      Izbriši

Pepe Le Pew girl © 2014