četvrtak, 2. listopada 2014.

Moje tijelo!!!!

četvrtak, 2. listopada 2014.
Probajte se prisjetiti kada ste zadnji puta poslušali što vam vaše tijelo govori. Nemojte me krivo shvatiti i ja sam od onih,koji kad obole kukaju kako imaju slab imunitet,kako sam stalno bolesna. Kako se približavam tridesetoj,puno više pratim i reagiram na signale koje mi šalje organizam. Danas nitko ne voli govoriti o bolesti,ne volim ni ja. Paničar sam i odmah mi je stotine bolesti na pameti.

Nitko ne voli biti bolestan. Svi mi  smo barem jedanput pomislili "pa to se meni ne može dogoditi",e pa može.
Zdrava sam osoba i svaki dan sam zahvalna na tome,ali bolest vreba potiho dok vi mislite kako je sve ok.
Kada sam započela sa divotama puberteta,prvo što me mama naučila je samopregled grudi. Znala sam da je baka bila bolesna,ali kao djevojčici nije mi to bilo važno i nisam shvaćala ozbiljnost situacije. Godinama kasnije,došlo mi je do glave što je sve moja baka prošla i za što se borila.....za život. Uvijek je vikala i dan danas viče na mene,ne nosi grudnjak po kući nije ti to zdravo. Vjerujte mi da ga ne nosim nikada kod kuće.
Prve pregleda sam obavljala uz pomoć mame.Možda ćete pomisliti kako su me bombandirali bolestima,ali što iz straha što iz potrebe baka i mama su inzistirale i drago mi je da jesu. Normalno da u pubertetu nisam ništa shvaćala ozbiljno i da mi je to više bilo fora i smiješno.....samopregledi mislim. I onda opet pomislim to se meni nikada ne može dogoditi. Jedno jutro mama je izašla iz kupaonice i samo rekla "napipala sam nešto",mislim da svatko zna koliko je grozna ta rečenica. Na kraju je ispalo sve više nego dobro jer se radilo o cisti na grudima. Ali taj trenutak i tu rečenicu neću zaboraviti,i tada se upravo nešto preokrenulo u meni i shvatila sam koliko je sampregled bitan korak ka zdravlju.
Pregled obavljam na sljedeći način. Podignem jednu ruku iza glava tako da dlan naslonim na potiljak glave,slobodnom rukom pregledavam područje od pazuha do polukruga grudi. Isto napravim i sa drugom stranom. Najbolji dani za pregled su na sredini ciklusa kada su vam grudi "opuštene". Dani prije ili nakon PMS nisu pogodni za pregled jer su grudi natečene i teško je obaviti pregled kako treba.

Slika je preuzeta sa interneta.


Ne želim nikoga strašiti ali ako imate u obitelji slučajeve oboljelih,tim je veća potreba za pregledom i oprezom. Ako niste sigurne kako dobro obaviti pregled upitajte mamu sigurno će znati.
Ispričavam se ako sam nekoga prestrašila,ali nemojte si dozvoliti onu :"to se meni ne može dogoditi"



Broj komentara: 9:

  1. Odličan članak, ovo je definitivno nešto o čemu se ne priča dovoljno među ženama niti ljudi brinu toliko o samopregledima grudi. To je nešto prosto što treba da radimo kako bismo vodili računa o sebi, isto kao što peremo zube kako bismo ih očuvali. :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Slažem se sa tobom,veliki broj žena bolest je otkrila upravo samopregledom grudi. Na žalost malo se informira mlade djevojke o ovoj temi.

      Izbriši
  2. bravo, odlican clanak, kao sto si sama rekla, nikad se ne zna kada se nesto moze desiti jer bolest vreba iz svakog kuta :/

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Najgore je što svi mi mislimo kako ima vremena i kako se tako nešto događa drugima ne nama.

      Izbriši
  3. Odličan post i to baš u mjesecu koji je posvećen borbi protiv raka dojke.
    Ja idem redovito na ultrazvuk kontrole i zasada je , hvala bogu, sve ok

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Bravo,tako treba redovite kontrole i na miru si.

      Izbriši
  4. Odličan post draga :D Tko će brinuti za tebe, ako ne brineš sam, a zdravlje treba biti na prvom mjestu. Nisam paničar, ali vodim računa oko samopregleda u prosjeku svaka dva mjeseca, a svake tri godine idem na ultrazvuk :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Bravo za tebe. Ja se spremam na svoj prvi ultrazvuk. Tek kad se oboli onda se shvati da je zdravlje na prvom mjestu. Hvala ti na komentaru.

      Izbriši
  5. Odličan post, nažalost realnost je takva da ne možemo zanemariti ovakve stvari jer time se ništa ne rješava. Da može se desiti i meni :( Ja sam sve to prošla s tatom i trenutak kad mi je rekao Rak je, zauvijek će mi ostati u glavi :( nažalost prebrzo vrijeme prolazi i zdravlje shvatimo da je najvažnije često kad je već kasno :(

    OdgovoriIzbriši

Pepe Le Pew girl © 2014